Pisalica rijetko što radi na konvencionalan način. Oni koji nas znaju će vam to i potvrditi te se usput zagonetno nasmijati. No, poanta svega je da uvijek radimo stvari na drugačiji način, pa smo, naravno, i na drugačiji način odlučili organizirati naš teambuilding.
Vjerovali ili ne, petero uredskih ljudi odlučilo je otići u divljinu. Među planine, šume i divne rječice. Među poskoke i medvjede.
Vaše drage Pisalice pošle su u srce Like, točnije u Veliki Žitnik na druženje kod Outward Bound Croatia!
Kako ste došli do te ideje?
Outward Bound Croatia naši su dragi klijenti čiji su nas programi fascinirali i budili nam maštu još otkako smo počeli s njima surađivati. Kad čitave dane provodiš okružen tehnologijom i svim komoditetima na raspolaganju, program u kojem si bez digitalija, prepušten sam sebi i svom timu usred ličke prirode čini se kao velik izazov. Nešto što mi ne možemo ni zamisliti.
Pa smo onda odlučili vidjeti kako to izgleda.
U petak smo se uputili u smjeru Like. Tri i pol sata vožnje kasnije (uz jedno stajanje u McDonaldsu), našli smo se u Outward Bound centru u Velikom Žitniku. Fun fact: tamo smo saznali i da je Veliki Žitnik rodno mjesto Ante Starčevića 🙂
Kako to tamo izgleda?
Prvo što će nekome iz grada zapeti za oko je ta nevjerojatna priroda kojom ste okruženi. Ravnica, pa planina. Livada, pa rijeka. Ovdje sve životinjske vrste lutaju okolo, skrivaju se u grmlju, slobodne su zato što lokalni ljudi znaju kako ih ne smiju ometati niti im rušiti prirodno stanište.
A uz to, livade su pune i domaćih životinja poput ovaca i krava koje su nas dražesno ignorirale kad smo se počeli glasati „na njihovom jeziku“. Jedna od stvari koje smo tamo naučili jest i da domaće životinje mogu imati pogled koji ti govori „daj se saberi više.“
U samom centru dočekala su nas najsrdačnija lica koja smo si mogli zamisliti. Outward Bound instruktori Lucija, Pavao i Ozren dobili su težak zadatak: nositi se s petero odraslih ljudi iz svijeta digitalnog marketinga, a za koje je postojala velika vjerojatnost da će biti još veći izazov od djece.
No, jednom kad smo shvatili da nam je humor na istoj razini, da smo duhom i mentalitetom kompatibilni, shvatili smo i da će ovo biti veoma zabavan vikend.
Što ste radili?
Za početak smo se dobro upoznali s čitavim centrom i time kako stvari funkcioniraju. Jedno je kad radiš objave i vidiš stvari na fotografijama, a drugo kad si tamo uživo i možeš u potpunosti doživjeti čitavu atmosferu.
A onda je uslijedilo zabavno upoznavanje na način na koji se inače instruktori upoznaju s polaznicima, odnosno dječjim skupinama. Tko kaže da odrasli ljudi ne uživaju u igrama poput Hey Joe ili pak dodavanja češera kod upoznavanja? Jedina je razlika ta da djeca imaju veće šanse da uhvate spomenuti češer.
Možda smo bili mala skupina, no svatko od nas ima drugačije interese, želje i fizičke sposobnosti. No, naši su se vrijedni instruktori potrudili ostvariti sve želje koje smo imali: penjanje, odlazak u spilju, zabava, odmor, puno hodanja.
Sve nas je čekalo u subotnjem programu!
Ček, vi ste išli penjati?
Tako je, jesmo. Neki od nas su isprobali penjanje po planinskim vrhovima, no nikad u profesionalnom obliku. Neki nisu mogli ni pomisliti na takvo nešto. No, ako Pisalice nešto vole onda su to izazovi!
Nećemo vas lagati. Kad smo stali pod stijenu počeli smo razmišljati o tome koliko zapravo volimo svoj život. Kako ga ne bismo htjeli izgubiti. I koliko je zapravo lud bio onaj lik iz Free Soloa. No, nakon što su nam instruktori detaljno objasnili čitav postupak te tu i tamo ubacili koju šalu, shvatili smo da možda zapravo i nije toliko strašno.
I uspjeli smo! Uspjeli smo se popeti na stijenu, dvaput. Uspjeli smo paziti jedni na druge te se osiguravati kod uspona. Uspjeli smo čak napraviti i najstrašniju stvar od svih, famozni absajl (jedna fora riječ koju smo tamo naučili).
Možda su nam se ruke tresle i mozgovi pretvorili u pekmez, no uspjeli smo. I osjećali se fenomenalno.
A spilja?
Spilja koju smo posjetili nije otvorena za javnost, što znači da nema osvjetljenja, stepenica i drugih fensi šmensi stvari kao druge spilje.
Kako bismo došli do nje, morali smo prvo pješačiti kroz divan lički krajolik i služiti se mapom i kompasom kao i svi drugi polaznici. Tako je, nema Google Mapsa! A onda smo došli do dvorišta gospodina Ivana, iznad čije se kuće nalazi spilja, upoznali se s njegovim šarmantnim psom Rokijem, uživali u najboljoj kavi u tom dijelu Hrvatske te njegovim pričama o povijesti spilje.
Još jedan (lagani) uspon kasnije i eto nas.
Ako volite spilje i čuda prirode općenito, ovdje biste se osjećali kao u raju. Stalaktiti, stalagmiti i ostala čudesa – sve se to nalazi ovdje i formira tisućama i tisućama godina. Još jedan fun fact: stalaktiti narastu za otprilike pet milimetara godišnje.
Oni koji nas znaju, znaju i da Pisalice vole pričati. Pa možete onda zamisliti kako nam je bilo kad smo u potpunom mraku sjedili punih pet minuta i šutjeli. Potpuni mrak i potpuna tišina.
Mozak zbilja odluta u nevjerojatnim smjerovima pa se nemojte začuditi ako Pisalica uskoro lansira neku novu, neočekivanu, apsolutno nezamislivu ideju. Je li to hint ili se samo šalimo? Saznat ćete 🙂
Što još, što još?
Puno, puno smo hodali. Hodanje po mraku kroz šumu nije toliko strašno kako vam se možda čini, već ima neku neobjašnjivu čar. A posebnu čar ima logorska vatra na kojoj kuhaš svoju večeru na tipičan kamperski način: nabodenu na štap. Za međimurske vegetarijanke osigurana je bila i dovoljna količina krumpira u loncu. 🙂
Puno, puno smo se zabavljali. Čitavo smo vrijeme bili opušteni i sretni. Ne znamo je li to utjecaj prirode ili dobrog društva ili kombinacije svega navedenog, no možemo vam reći kako nam je stvarno bilo lijepo. Iako naš program nije bio u potpunosti isti kao oni koji se inače tamo održavaju, našli smo se u situacijama u kojima inače ne bismo bili.
Nismo imali bliske susrete s medvjedima i vukovima, mada su nam mnogi predviđali takve sudbine i učili nas kako moraš trčati nizbrdo kad vidiš medvjeda. No, vidjeli smo dva simpatična poskoka kako se sunčaju dva metara od nas. Pa normalno, tko ne voli proljetno sunce?
Naučili smo puno toga i testirali svoje granice. Upoznali smo divne nove ljude i jedan sasvim drugačiji krajolik.
Zaključak svega je: vrlo rado bismo to ponovili!
A evo i još fotkica s našeg putovanja:
