Mala zagrebačka tvrtka svaki tjedan dostavlja košare svježeg voća u urede. Prva godina bila je odlična, ali druge godine sve je više tvrtki otkazivalo pretplatu, obično nakon dva ili tri mjeseca. Vlasnici su bili sigurni da je problem u cijeni, pa su planirali sniženje i novu kampanju. Prije toga jedna suradnica predložila je da pokušaju design thinking: da prvo razgovaraju s ljudima koji su otkazali, a tek onda odluče što mijenjati.
Pokazalo se da cijena nije bila problem. U nastavku, na ovom primjeru sastavljenom prema situacijama iz prakse, objašnjavamo što je design thinking, odakle dolazi, kako izgledaju njegove faze i kako ga primijeniti i u maloj tvrtki, bez skupih radionica.
Što je design thinking
Design thinking je pristup rješavanju problema koji polazi od ljudi za koje se rješenje stvara. Umjesto da tim odmah predloži rješenje, najprije istražuje stvarne potrebe korisnika, zatim jasno definira problem, smišlja više ideja, brzo izrađuje jednostavne prototipove i testira ih s korisnicima. Ime dolazi od načina na koji rade dizajneri, ali metoda se koristi za proizvode, usluge, procese i komunikaciju.
Odakle dolazi design thinking
Korijeni sežu do Herberta Simona, koji je u knjizi „The Sciences of the Artificial“ (1969.) dizajn opisao kao smišljanje načina da se postojeće stanje promijeni u poželjnije. Izraz „design thinking“ popularizirao je Peter Rowe istoimenom knjigom 1987.
U poslovni svijet metodu su najviše uveli dizajnerska agencija IDEO, koju je 1991. suosnovao David Kelley, i Institut za dizajn na Sveučilištu Stanford (d.school), osnovan sredinom 2000-ih. Tim Brown, tadašnji direktor IDEO-a, 2008. objavio je u časopisu Harvard Business Review članak „Design Thinking“, koji je pristup približio menadžerima.
Pet faza design thinkinga, na primjeru dostave voća
Najpoznatiji model, onaj Stanfordove d.school, ima pet faza. Važno je znati da nisu stroga linija. Tim se često vraća korak unatrag kad testiranje pokaže nešto novo.
1. Empatija: razgovarajte s ljudima, ne o njima
Suradnica je nazvala deset ureda koji su otkazali pretplatu i razgovarala s osobama koje su naručivale voće, najčešće s office menadžericama. Nije pitala „Zašto ste otkazali?“, nego „Kako je izgledao vaš tjedan s našom košarom?“. Posjetila je i tri ureda koji su još uvijek bili kupci. Odgovore je složila u mapu empatije: što korisnici govore, misle, rade i osjećaju.
Iz razgovora je izašlo nešto što nitko nije očekivao. Voće je stizalo u ponedjeljak, a do petka se dio bacao jer je pola tima radilo od kuće. Office menadžerice osjećale su se neugodno što bacaju hranu, a upravi je teško bilo opravdati trošak za voće koje završi u smeću.
2. Definiranje problema
Problem je preformuliran iz „Previsoka nam je cijena“ u „Uredi s hibridnim radom ne mogu predvidjeti koliko voća trebaju, pa ga bacaju i osjećaju da plaćaju više nego što koriste“. Dobro definiran problem opisuje korisnika i njegovu potrebu, a ne rješenje.
3. Generiranje ideja
Tim je u jednom popodnevu zapisao dvadesetak ideja, bez ocjenjivanja: manje košare, dvije dostave tjedno, mogućnost promjene količine dan ranije, voće prema danima kad je tim u uredu, otkup viška za lokalnu udrugu, suho voće kao dodatak. Tek nakon toga ideje su grupirane i odabrane tri koje je bilo moguće brzo isprobati.
4. Izrada prototipa
Prototip ne mora biti savršen. Tvrtka nije razvijala aplikaciju, nego je napravila jednostavan obrazac u koji office menadžerica do srijede upisuje broj ljudi u uredu sljedeći tjedan, a za veće urede ponudila je dvije manje dostave umjesto jedne velike.
5. Testiranje
Prototip je mjesec dana testiran s pet ureda, uključujući dva koja su ranije otkazala i vratila se uz probnu ponudu. Uredi su obrazac koristili, ali tražili su da se umjesto obrasca mogu javiti porukom, jer je tako brže. Tim je promjenu uveo i tek tada rješenje ponudio svim kupcima.
Dvostruki dijamant
Uz model u pet faza često se koristi i dvostruki dijamant britanskog Design Councila, razvijen 2003. i javno predstavljen 2004. Proces dijeli u četiri faze: otkrivanje, definiranje, razvoj i isporuku. Prvi „dijamant“ odnosi se na razumijevanje problema, a drugi na traženje rješenja. U oba se najprije širi pogled, a zatim sužava na ono najvažnije. Tvrtka iz primjera nesvjesno je preskočila prvi dijamant kad je odmah pretpostavila da je problem u cijeni.
Koje koristi donosi design thinking
Najveća je korist manji rizik: tim ranije saznaje što korisnici žele i ne ulaže u rješenja koja ne prolaze. Da je tvrtka snizila cijenu, izgubila bi dio prihoda, a uredi bi i dalje bacali voće. Istraživanja upućuju i na poslovnu vrijednost, ali ih treba čitati oprezno:
- McKinsey je 2018. analizirao 300 tvrtki tijekom pet godina. Tvrtke koje su najbolje upravljale dizajnom imale su 32 postotna boda veći rast prihoda od prosjeka svoje industrije. Studija mjeri dizajn u širem smislu, a ne samo design thinking, i pokazuje povezanost, a ne uzrok.
- Forresterova studija iz 2018. procijenila je povrat ulaganja u IBM-ov program design thinkinga na 301 % u tri godine. Studiju je naručio IBM, a temelji se na modelu izrađenom na osnovi razgovora s nekoliko klijenata.
Kritike i granice metode
Design thinking ima i kritičare. Dizajnerica Natasha Jen iz studija Pentagram 2017. upozorila je da se metoda često svodi na ljepljive papiriće i radionice, bez dubinskog promišljanja i provjere rezultata. Metoda daje najbolje rezultate kada se istraživanje korisnika shvati ozbiljno, kada se testiranje stvarno provodi i kada se rezultati pretvore u odluke. Radionica od jednog dana može biti dobar početak, ali nije zamjena za razgovor sa stvarnim kupcima.
Kako početi u maloj tvrtki
- Odaberite jedan konkretan problem, primjerice zašto kupci odustaju u košarici ili zašto ne obnavljaju pretplatu.
- Razgovarajte s pet do deset kupaca, uključujući one koji su otišli. Pitajte o njihovom iskustvu, a ne o vašem proizvodu.
- Zapišite problem jednom rečenicom iz perspektive kupca.
- Smislite više rješenja prije nego što odaberete jedno.
- Isprobajte najjednostavniju verziju s nekoliko kupaca, prije velikog ulaganja.
Za širi pogled na položaj tvrtke design thinking dobro se nadopunjuje sa SWOT analizom.
Što se promijenilo
Šest mjeseci kasnije tvrtka je imala manje otkazanih pretplata nego ikad, a cijenu nije snižavala. Neki uredi uzimaju manje voća nego prije, ali ostaju dulje, a office menadžerice tvrtku preporučuju kolegicama u drugim uredima. Najvažnije, tvrtka je naučila da prvo pita, a tek onda odlučuje.
Ako želite s nekim sa strane proći kroz problem svojih kupaca, pogledajte našu uslugu poslovnog konzaltinga.
Kad tim mora donijeti odluku i sagledati je iz više perspektiva, pomaže tehnika šest šešira.
Česta pitanja
Što je design thinking?
Design thinking je pristup rješavanju problema koji polazi od stvarnih potreba ljudi za koje se rješenje stvara: istraživanje korisnika, definiranje problema, smišljanje ideja, izrada prototipa i testiranje.
Koje su faze design thinkinga?
Prema modelu Stanfordove d.school pet je faza: empatija, definiranje problema, generiranje ideja, izrada prototipa i testiranje.
Što je mapa empatije?
Mapa empatije je alat koji na jednom mjestu prikazuje što korisnik govori, misli, radi i osjeća, kako bi tim bolje razumio njegove potrebe.
Je li design thinking samo za velike tvrtke?
Nije. Mala tvrtka može ga primijeniti razgovorom s nekoliko kupaca, jasnim opisom problema i brzim testiranjem jednostavnog rješenja.
Koja je razlika između design thinkinga i dvostrukog dijamanta?
Dvostruki dijamant britanskog Design Councila jedan je od modela design thinkinga. Proces dijeli u četiri faze: otkrivanje, definiranje, razvoj i isporuku.
Izvori
- Stanford d.school: Design Thinking Bootleg
- Harvard GSD: Peter Rowe, Design Thinking (1987.)
- Herbert Simon: The Sciences of the Artificial
- Nielsen Norman Group: mapa empatije
- XPLANE: The Empathy Map
- Design Council: povijest dvostrukog dijamanta
- McKinsey: The business value of design (2018.)
- Forrester za IBM: Total Economic Impact of IBM Design Thinking (2018.)
- Core77: Natasha Jen o design thinkingu
Pisalica
Trebate vanjski pogled na poslovne odluke?
Pomažemo upravi i voditeljima marketinga u odlukama o poslovnom modelu, budžetu, alatima i digitalnim procesima.